Želim jedan letnji dan. Lenj, razvučen, vreo i znojav. Da me pritisne svom težinom od temena pa na dole. Da se uz uzdah spustim na peškir. Da me žulja kamenje. Da se meškoljim, nameštam. Da tražim jedan oveći, pljosnat, za pod glavu. Da ispustim sladak zvuk zadovoljstva kad se konačno namestim sa otvorenom knjigom iznad glave koja istovremeno i zabavlja i štiti od sunca. Da osetim milovanje povetarca od nožnih prstiju škriputavih od soli pa sve do nozdrva. Da mi posle deset minuta opet postane nesnosno  vruće, pa sa teškom mukom ustanem, odgegam se do mora i bućnem. Da mi posle deset minuta postane hladno, da se posrćući i psujući sebi u bradu mala nestabilna stopala s mukom dočepam peškira i sve krene isto, od početka.

edf